Izvor vijesti
Edin Cocalić: I dalje me srce vuče kući

Cocalić: U Mehelenu bih volio ostati što duže

Edin Cocalić već je dvije godine stanovnik Mehelena. Nakon avantura u Grčkoj i Izraelu, nekadašnji fudbaler Željezničara i član reprezentacije Bosne i Hercegovine, skrasio se u malom belgijskom gradu, gdje, ako izuzmemo ratove na terenu, sa suprugom i djecom vodi miran porodični život. 

U Mehelenu, gradu sa 85.000 stanovnika koji presijeca rutu Brisel – Antverpen, od kojih je udaljen skoro 25 kilometara, Cocalić uživa u blagodatima tihe i lijepe okoline i kluba i lige u kojima njegovi kvaliteti dolaze do izražaja. 

U razgovoru s reporterom “Dnevnog avaza” koji ga je posjetio u Mehelenu, Edin je pričao o svojim snovima i životu u Belgiji, reprezentaciji BiH, podsjetio se na dane u Željezničaru…

Sređeno društvo

– Iskreno govoreći, u Mehelenu bih volio ostati što duže. Produžio sam ugovor na još tri godine, do 2020., ali se to kod fudbalera nikad ne zna. Ukoliko se pojavi jači klub iz veće lige, svakako da je sve moguće, jer mi je, kao i svakom drugom ko se bavi ovim poslom, stalna želja da napredujem. No, za sada ne namjeravam ići odavde – kaže Cocalić.

Razlog je jednostavan – Edin živi u, za prosječne bosanske prilike, sređenom društvu. 

– Dugo sam živio na istoku, gdje je drugačiji mentalitet ljudi, ali ovdje stvarno ne moram ni o čemu da razmišljam. Država je uređena savršeno i to mi se veoma sviđa. Ne moram razmišljati hoće li mi biti uplaćeno zdravstveno osiguranje, hoće li mi plaća stići na vrijeme ili o nekim drugim stvarima – govori Cocalić.

No, Edin sa ponosom ističe da mu u Belgiji nedostaje nešto. Sarajevo.

– Kada sam prvi put napustio Sarajevo, bilo mi je baš teško. Već sam osam godina izvan grada i malo sam se smirio, ali srce me uvijek vuče kući. Dešava se da, kada imam nekoliko dana pauze, sa suprugom isplaniram odlazak na Ibicu, ali se posljednjeg dana predomislimo i odletimo za Sarajevo. Bez njega se stvarno ne može – govori Cocalić.

Na pitanje kakve su mu redovne dnevne aktivnosti i šta radi pored njih, naš fudbaler je odgovorio: 

Nikad nije kasno

– Svakog dana imamo trening, ali prije toga, u klubu moramo biti ujutro na doručku. A slobodno vrijeme nastojim što više provesti sa porodicom. Najljepši mi je osjećaj kada smo svi zajedno. Često idemo u Holandiju, Francusku… a kada imaš dvoje djece, ništa ti ne može biti dosadno. 

I, naravno, aktuelna tema. Bliži se peti susret kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Gibraltara, u kojem će naš tim, ako sve bude kako treba, napraviti novi korak ka Rusiji. To bi za Cocalića bilo kao ostvarenje sna. 
 
– To bi mi sigurno bio najznačajniji trenutak u karijeri. Veoma mi je žao što nisam bio u timu za Brazil, ali nikad nije kasno. Sa malo sreće, plasmanom u Rusiju jedan od dječačkih snova koje nosim u sebi, bio bi ispunjen – ističe Cocalić. 

Klub i reprezentacija su dva različita svijeta

Nastupi za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kako sam priznaje, vrh su njegove karijere. 
 
– Taj se osjećaj ne može opisati riječima. Dva su različita svijeta igrati za klub i za zemlju u kojoj si rođen. Debitirao sam kasno, sa 27 godina, ali prvi nastup nikad neću zaboraviti, iako je tada u Andori trajao petnaestak minuta. To mi je bio najljepši doživljaj u karijeri – ističe naš reprezentatvni stoper.

I dalje sam pravi željovac

Cocalić je već u godinama kada razmišlja trezvenije i dugoročnije. Šta dalje, kuda dalje?

– Iskreno, volio bih završiti karijeru u Želji. Ako bi se ukazala takva prilika, rado bih je prihvatio, da završim karijeru tamo gdje sam je počeo. Jer, i dalje sam pravi željovac i s uživanjem pratim kako klub ide u dobrom pravcu i kako se grade tribine. Uvjeren sam da će Željo, ako ovako nastavi, postati zaista ozbiljan klub i jedan od boljih u regiji. Zato, ako se nekada budem vratio u BiH, to može biti samo u dresu Željezničara – istaknuo je Cocalić.

Autor: M. MALEŠAK

SHARE