Izvor vijesti

Mlijarder, bankar i patrijarh svoje dinastije, David Rockefeller umro je u dobi od 101 godine, objavila je njegova zaklada. Rockefeller je umro u snu u svom domu u Pocantico Hillsu u New Yorku, od zatajenja srca. Njegov djed bio je John D. Rockefeller, u svoje doba daleko najbogatiji čovjek svijeta, koji je osnovao Standard Oil, prethodnicu Exxon Mobila i Chevrona. David Rockefeller bio je posljednji živući unuk prvog milijardera u SAD-u.

U trenutku smrti posjedovao je bogatstvo u vrijednosti od tri milijarde dolara, do odlaska u mirovinu 1981. godine vodio je banku Chase Manhattan. Chase Manhattan često se nazivalo i bankom Rockefellerovih, no zapravo obitelj nikada nije posjedovala više od pet posto dionica. Posljednji unuk utemeljitelja dinastije Rockefeller odrastao je, uz još petero braće i sestara, kao nasljednik u statusu najvišeg de facto američkog plemića.

Osim po svom bankarskom i inom poslovanju, u povijest se upisao i kao osoba koja se susretala i savjetovala svakog pojedinog američkog predsjednika još od Dwighta Eisenhowera. Jimmy Carter nudio mu je čak mjesto ministra financija. Posebno bliskog suradnika u američkom političkom establišmentu Rockefeller je pronašao u Henryju Kissingeru, najdugovječnijem i najinteligentnijem kreatoru američke vanjske i unutarnje politike.

Bili su vrlo sličnih pogleda na svijet i prilike u SAD-u, navodno su se savjetovali o interesima banke Chase u Čileu 1970. kad je postalo jasno da će u toj zemlji izbore osvojiti socijalist Salvador Allende koji je 1973. ubijen u desničarskom vojnom puču uz potporu CIA-e. Rockefeller je bio i možda jedna od presudnih osoba koja je zagovarala inicijativu otvaranja Kine, koja je dovela do povijesnog posjeta predsjednika Richarda Nixona Kini u čemu je ključna osoba opet bio Kissinger.

Foto: wikipedia

Politički David Rockefeller cijelog je života bio republikanac, ali definitivno ne kao pripadnik desnog krila stranke, nego umjereni, centristički tradicionalist. Veliki dio njegovog bogatstva sadržan je u skupocjenim umjetničkim djelima od impresionizma do postmoderne. Što se tiče udjela u kompanijama koje zarađuju na fosilnim gorivima, prošle godine obitelj Rockefeller prodala je sve svoje udjele u naftnim i srodnim kompanijama.

Tada je dinastija starog Rockefellera poslala ovakvo priopćenje: “Nema nikakvog smisla, ni financijskog ni etičkog, nastavljati investirati u takve projekte u vremenu u kojem cijeli svijet odustaje od fosilnih goriva.” Ovakvo priopćenje Rockefellerovih bilo je definitivni i konačni pokazatelj da je era nafte i drugih fosilnih izvora na zalazu u doba klimatskih promjena i obnovljivih izvora energije. Priopćenje je diljem svijeta doživljeno kao povijesno.

Rockefellere su toliko mrzili u ranim 1900-tim da su morali zaposliti više čuvara da ih zaštiti u svojim stanovima. Kao što je jedan list izvijestio, “Dodatni oprez je mudar. Rockefeller ima puno razlog za strah od ubojice. To su prirodne posljedice poslovne politike gospodina Rockefellera”. Ljudi su imali dovoljno razloga da  mrze Rockefellera. Nazivali su ih lopovima, ubojicama žena i djece, manipulatorima i potpunim lažljivcima, piše Listverse.

Beskrupulozno bogaćenje

Rockefelleri se nisu obogatili kao dobrice. U stvari, oni su praktički zločinci koji su svaku priliku iskoristili kako bi mogli krasti od drugih ljudi. Tako se Rockefelleri stekli Duluth, Mesabu i Northern Railroad. Kako je pisalo u novinama 1911. godine, izvorni vlasnici željeznice upravo su bili završili polaganje pruge. Oni su htjeli graditi terminale, ali im je nedostajalo novca, piše Express. Tu na scenu stupa velečasni Gates, čovjek koji je Rockefellerima upravljao dobrotvornim donacijama. Gates tada objašnjava vlasnicima da je John D. Rockefeller pratio izgradnje njihove željezničke pruge i da će im posuditi novac. Ljudi su prihvatili zajam za 420.000 dolara. Dva mjeseca kasnije, Rockefeller se pretvarao da moraju novac vratiti odmah zbog neke “financijske sramote.” 

Radnici i plaćanje

John D. Rockefeller nije imao pretjerano visoko mišljenje o ljudima koji su radili za njega. Njegov bliski suradnik je 1913. javno obznanio da ne vjeruju u koncept minimalne plaće te da svaki dječak i curica, svaki muškarac i žena zarađuju točno koliko vrijede.

Foto: wikipedia

Masakr u Ludlowu

 1914. godine su rudari počeli prosvjedovati. Rudnici su bili opasni, plaća je bila nikakva, i što je još gore, plaću su dobivali u bonovima koje su mogli potrošiti samo u Rockefellerovim trgovinama. Kad su krenuli u štraj Rockefeller mlađi poslao je naoružane muškarce da razbiju štrajk. Jedanaestoro djeci, dvije žene i nekoliko muškaraca je izgorjelo u šatorima koje su isti ti Rockefellerovi poslušnici zapalili.

Žene i djeca u strahu

Nakon tog masakra su sve žene i djeca među Rockefellerovim zaposlenicima živjeli u potpunom strahu. Don MacGregor je zapisao da su djeca znala bježati od njega zato što je on bio stranac. Odrasli su znali da je on njihovoj strani, ali djeca nisu. Djeca su čula priče o Ludlowu.

Objave lažnih vijesti

Nakon masakra u Ludlowu, Rockefellerima su trebale sve moguće dobre vijesti. Zbog toga su pokrenuli vlastiti časopis, a udružili su se s Hearstom, moćnim novinarskim izdavačem, kako bi objavljivali samo dobre stvari o njima i opasno lagali o protivnicima.

Foto: wikipedia

Držali rudare u siromaštvu

1915. godine je John Rockefeller mlađi odlučio posjetiti jedan rudnik kako bi pokazao da je i on samo smrtnik. Posjet je bio totalna propast. Osim što se toliko umorio od pet minuta rudarenja da je morao prespavati u rudniku, ni rudarima se nije svidio pa su ga većinom ignorirali.

Uplitanje u obrazovanje

John D. Rockefeller trošio je basnoslovne svote novca na visoko obrazovanje kako bi primirio javno mnijenje. Kroz svoju zakladu financirao je obrazovne institucije i to isključivo konzervativnog predznaka. Najmrži idejni neprijatelj bile su mu ideje o sindikatima i organiziranom radu.

Nije financirao rat

Na vrhuncu Prvog svjetskog rata, savezničke snage pokušavale su financirati brutalni sukob. I dok su praktički svi bogataši nudili svoj novac ili se odricali plaće, Rockefeller je odbijao dati zajam bilo Rusima bilo Britancima.

Foto: wikipedia

Izbjegavanje poreza

1916. godine, još uvijek tijekom Prvog svjetskog rata, Rockefeller je u svoju zakladu pospremio 100 milijun dolara. Od toga je zarađivao šest milijuna dolara godišnje na koje nije plaćao nikakav porez. I dok bi zaklade trebale financirati samo dobrotvorne svrhe, na njegov račun dolazile su mnoge optužbe da je trošio ogroman novac u svoje svrhe.

Nevolje iskrenog čovjeka

Američki Kongres tražio je da Rockefeller objasni zašto je stalno podizao cijenu goriva. Njemu je prekipjelo i rekao je da samo ponuda i potražnja diktiraju cijenu. Amerikancima je gorivo bilo neophodno potrebno i bili su spremni platiti cijenu koju je Rockefeller formirao.

SHARE